Nebo voli strpljive

Vidi je prijatelju. Ti nemaš pojma koliko te je ona voljela, šta je sve radila da ti budeš srećan sa drugima. Koliko noći je preplakala a onda glumila da je sve u redu. A ti ništa nisi znao, bio si slijep, zaslijepljen drugima, nisi shvatio da te je

07.08.2012.

Skoro pa godina.

Jedanaest prokletih mjeseci, od kad sam upoznala covjeka, koji je odnio dio mene, onaj najpotrebniji dio, stare osobe. Onaj dio koji voli. Sada smo spali na "dodaj u prijatelje" to nije ni bitno, kada ti ostajes zauvijek, jedan, jedini. Broj sedam mi je obiljezio zivot, obiljezio 2011/2012 godinu.Mnogo toga se izdesavalo mili. Skoro pa godina dana, ostade od nas. Mozda nismo trajali dugo, ali smo trajali dovoljno, da naucim ponovo da volim, i da mi postanes potreba zivota takoreci. Trebam uzivati u raspustu, a ja mislim samo na tebe, na nas prije svega. Na one lijepe dane kada smo bili mnozina, kada smo bili MI ! Mislim na ono sto je moglo biti, a nije. Mislim gdje si ti, da li imas neku pored sebe koju volis vise od svega. Mislim da li si dobro dragi moj, da li se ta neka ako postoji ona, brine o tebi bas onako kako sam se ja brinula, istinski, iz ljubavi!
Boli jedanaest mjeseci.
Boli nas park.
Boli ona klupa, na kojoj smo provodili dane.
Boli me sve svakog sedmog u mjesecu.
Boli me jedan namrgodjeni.
Boli me rijeci popust "bebice".
Boli me svaki dvadesetdrgui, posljednji dan naseg pomirenja.
Boli me cijeli ovaj grad koji smo prošli zajedno!

SVE ME BOLI DRAGI MOJ, NE MOGU  DA TE VRATIM, DA VRATIM NASE DANE, ALI MOGU DA VRATIM SJECANJE, DA SUZA POTEKNE, I OPET SE STVORI ONAJ OSMIJEH, KOJI JE TU KAO ZNAK, NECEG STO JE PROSLO!

02.08.2012.

Kad na dusi osjetis ovaj nemir ovu bol.

Mrzim ovaj osjecaj, kada suze ne mogu poteci, rijeci  ne mogu sve objasniti. Znas ono kad se smijes, a dusa place ? Mislis da su svi sretni, da svi imaju neku voljenu osobu, prije svega potrebu i naviku. A koga ja imam ? Samo uspomene, suze, sjecanje. Tugu imam, i bol, koja me nikad ne izdaje. Uvijek je tu da me probudi, i shvatim da nije rana jedino što  boli. Ima tu i dusevnosti. Materijalne stvari se mogu kupiti, ali kako kupiti, vratiti, tvoje povjerenje. Kako dokazati, da te volim, da si mi iznad svega ? Kako mili, reci mi na sve sam spremna, shvati sve.  Kada me pitaju, da li te volim, hrabro sakrijem sve od njih i ponosno, onako lazno kazem, ne on je samo proslost. U njemu vidim davnu proslost, sadasnjost, buducnost, sva vremena vidim u jednom covjeku. Koji ce do kraja biti moj, pa cak i kad ja budem pored drugog, kad budemo imali porodicu, sve, on ce i dalje biti urezan duboko negdje u meni.  Cak i kada te vidim sa tvojom voljenom, teske ruke ovo pisem, tvojom djecicom, i dalje ću osjetiti onu tremu, onu ljubav prema tebi. Sveto je ono pred cime drhtis, a cemu se divis. Ti si to dragi, uvijek zadrhtim, postidim se, zavolim po sto puta kad te vidim i zaljubim se iznova, u neku osobu koja je davno krenula dalje, prestala da voli, nekoga, ko i dalje cezne za  tom osobom. Eh to je vec tuga.

Znam da nije lako zivjeti sa tim znam, al' ipak svaki novi dan na nas me podsjeti, da je moglo biti sve bolje i drugacije, al' te nema, da je moglo biti sve kao nekad, kao prije kad su te ruke grlile.

Sedmideveti, ne mogu da se ne sjetim !

21.07.2012.

Kao da smo tudji ti i ja.

Nije mogao da izdrzi, javio se, potom unistio, neku "novu" mene. Onu novu, a u neku ruku staru mene, koja se uvijek zezala i nikada nije skidala osmijeh s lica, kojeg sada, dragi moj nema. Ti si ga uništio, ugusio si ga. Prestao je da zivi kao riba bez vode, ptica bez krila. Vise padova, gresaka, suza, boli, zivot mi je donio s tobom. Ima i lijepih trenutaka, ali..njih potapaju suze, istinske, prave, ljubavne, suze, one pune boli. Nista nije zmije ujed, kakva je ovo bol, DUSEVNA dragi moj!  Uvijek sam spremna dati sebe, tebi, u potpunosti. Ali, mili ti ni to ne znas da cijenis. Suvisna su bolna pitanja. Mnogo toga bi imali jedno drugom za reci, bar ja tebi. Sve je to nemoguce, iluzija, moze se nazvati iluzijom zivota. Mi smo pretvorili ljubav u naviku, a naviku u jednu ogromnu poput stijene iluziju. Utripovali smo dosta stvari koje nisu istinite. Nasa prica je kao bajka, ali ne ona sretna sa najboljim krajem, nego ona tragicna, uzasna bajka, kada se na kraju jedno srce rastavi u milion malih komadica. Kazes ne zelis da ostanemo stranci ? A ja ne zelim da ostanemo prijatelji, zelim te kraj sebe do kraja zivota, tebe, ljubav mog zivota. Bilo bi nas lijepo vidjeti po posljednji put, onako sretne, zajedno, drzeci se za ruke, kao da imamo svijet na dlanu, a dusmane pod nogama. Drzali smo se cvrsto i saputali najnjeznije rijeci, ikad.  Sjecas se jednom kad si mi rekao "daj mi znak, i povod ce biti jak" eh jedini..sada ja to od tebe trazim. Trazim onu sansu, kunem ti se nece biti prokockana, kao novac u birtiji, ili na lutriji. Cuvat cu nas, kao malo vode na dlanu, samo mi to dozvoli. Daj mi odobrenje da te ponovo volim onako ludo, najdraze. Nekada mi dodje, da sve napustim i odem daleko, nekada pomislim da sam te preboljela, sve do onog trenutka dok mi se ne javis, i srusis sve nade, snove, nove pokusane "ljubavi". Mnoge neobjasnjene stvari me bole, razaraju. Lome, ruse, kidaju sve predamnom.  Gledam zivot kao zgradu koja se rusi, ljulja, sprat po sprat. Gledam nade kao drvece koje se njise, i to lisce opada bas kao nade za tobom. Gledam prasinu, zamisljam tebe kako odlazis poput te brzine. Neopisivo je sve zar ne ? Nas vise nema, pomirili smo se s tim, jos je na meni da se dobro nosim s tim, ali iz dana u dan, klecam, noge koje me odrzavaju osjecam da nisu moje, kao da su proteze. Tjesim se, sve ce ovo proci ne brini. Jeste, proci ce, ali kada ? Kad sve moje ode, nestane, u nepovrat. Kakva je to utjeha ? To jos vise stvara bol, i grize za dusu.
Tebe jedini moj, molim da se ne okreces nazad, jer tu ces vidjet samo stranca, u suzama, koji moli da se vratis u pakao, ali ti nemoj, idi tim putem, novim putem u raj, bez mene.
Sve je ugaseno, poput one tvoje cigarete kada smo je zajedno gazili, tako smo mili sada zgazili nasu dragocjenu stvar, ljubav.

~ Samo je nebo dom, tu cu se vratiti, tamo se necemo, NIKADA rastati. Samo je nebo dom, tu cu te cekati, pred rajskim vratima, srce ti donijeti.
07.09 :-)


17.07.2012.

Dva puta, dvoje ljudi, jedno srce, zauvijek.

Kraj je. Osjecam to, nesto mi govori da nasa mala farsa polako nestaje. Gubi se dragi moj..iako nisi moj, tako cu te nazivati zauvijek, dok vjecnost traje. Ne znam da li je vise i vrijedno da pisem ovo, svakako neces moci procitati, a i ne bi trebao ove moje nebuloze da znas. To vise i nije bila ljubav, to je bila samo navika i opsesija, bez cega ne mozes, bez cega se gubis u ovom suludom svijetu. Pored svega, svih prepreka, doslo je vrijeme i da tebe prebolim, zaboravim, nastavim dalje. Bog mi je potreban prije svega, da mi pomogne u ovom periodu zivota. Kako zaboraviti, tvoj sapat na uho da me volis, kako zaboraviti svaki topli zagrljaj,  sve one rijeci koje su izgubile smisao, kako ? Sve se iskomplikovano, rijeci volim te, ne znace vise nista, kad nemamo jedno drugo, kad nemamo nasu ljubav, kao od pocetka, od onog naseg datuma, sjecas ga se ? Sedmi deveti, obiljezilo je moje srce i ostavilo veliko prazninu u obliku sedmice i devetke.  Nisam ljubomorna ni na jednu tvoju buducu djevojku, jer znam da im neces pruziti ono sto si meni pruzio, a to je prije svega ljubav i paznja. To one nece nikada imati, mili, znam. Onu nasmijanu djevojku, odavno si ubio, unistio je. Ubio si svaku nadu i zelju koja zudi za tobom. Utihalo se, kao potok kad presusi, kao snijeg kad se otopi, kao sunce nakon kise. Sve je izblijedilo, a to je ono od cega sam najvise imala strah. Taj strah od letenja, drugoj u zagrljaj. Ovaj osmijeh, to je grc, ljudi su slijepi, niko ne primjeti, toliko tugu iz vana, koliko to razara unutra. To pece, kao rakija, koju starac ispija nocima. To boli kao ugriz, bode kao trn.  Mnogo toga bih ti imala za reci, ali i rijeci bi zasutile, kada bi osjetile onaj miris, miris koji opija ujedno i truje. Ostavlja trag. Trag u beskraju. Vratila bih one dane kada smo bili kao jedno kada smo bili MI, a nikako JA i TI. Sta da napisem, sta da kazem, kada je sve izgubljeno. Baceno je sve u rijeku, ledbi, tone. Nasa ljubav, tone. Nasa davno prosla ljubav. Sve je otislo u nepovrat, ovaj put zauvijek. Sve je sivo, a odavno sam mastala o tom nekom sivom svijetu. pa eto dobila sam ga, samo u drugoj verziji, u patnji, bolu, sivilu takodjer. Besmislena je svaka rijec, neki kazu da sve prolazi, da itekako. Ali trag, od njega ostaje, oziljci i poneki ubod sa lijeve strane kad ti neko ime spomene. Bol sa lijeve strane cesto se javi i podsjeti me da jos uvijek zivim. Da jos nije zivot, svijet, prestao. To je znak da se moram probuditi, prestati sanjati o nama, i nasim odavno propalim planovima, koji naviru u snu. Samo znaj, da sta god da se desi tu je tvoja bebica, u bilo koje doba, dana, noci, tu sam, da ti dam poneku toplu i lijepu rijec. Jer ti to zasluzujes.

27.06.2012.

Prespavala bih ovaj rastanak.

A suze k'o suze, uvijek naviru i ostaju kad svi odu. Kada te svi napuste one su tu, kao znak koliko sam slaba. Jebeni mjesec dana od kako si otisao i od tada..ni traga ni glasa o nasoj ljubavi. Tvoj odgovor na moj poziv, nije bilo direktno ne, ali je bilo indirektno, pa sta sve je za ljude. Ja dokazujem ko sam i sta sam nakon svega. Sada sam sama, na rubu zivaca, kidam se, boli sve ovo covjece. Mjesec dana , ostajem bez tebe, i koliko ce jos mjeseci proci, samo Bog zna, samo. Bojim se dana sto dolaze, i onih  sto su prosli, jer one se uvijek vracaju da uzvrate zlo. Oni uvijek dodju po svoje. Sve je ogorceno postalo, sto se tebe tice, ti si koliko vidim krenuo dalje, a ja brojim dane od kako te sretoh, pa sve do raskida,  tj. danas. 27. najlosiji datum zivota. TESKO JE. Ni rijeci, suze, nista na ovom svijetu ne bi reklo, kao sto bi ruke kada bih te samo jos jednom zagrlile.  Nekad pogledam oko sebe, moje drugarice su presretne sa svojim voljenim osobama. Vole se, bas kao nekad ti I ja, nas dragi, najdrazi park. A sad.. lutam tim parkom, sjedim na nasoj klupi, i brojim one iste kamencice koje smo skupa brojali I pustam poneku suzu i sjecanje na tebe.  Sudbina nas spojila, kurva sudbina razdvojila. Tako je to, u vecini slucajeva. Ma sta da ti pricam vise, osim toga da mi falis, da ne znam kako dalje, da ne znam sta se zbiva oko mene. Nista vise ne znam, jedino sto prepoznajem u ovoj tamnoj, mracnoj strani zivota, jesi ti, i to koliko mi znacis koliko si mi potreban, da me utjesis i kazes mi da ces ZAUVIJEK OSTATI TU.

 

OBRIŠI SUZE NA KRAJU, JER HOCU DA TE PAMTIM ONAKO SRETNOG I LIJEPOG.
22.06.2012.

Nisi vrijedan.

Gadis mi se, onoliko koliko si mi znacio, a to je previse. 

21.06.2012.

Posljedni let.

Pokusat cu. Uvijek vrijedi pokusati, pa zasto ne bih vrijedilo i ovaj put ? Nemam nista izgubiti, a vjerujem da necu nista ni dobiti, tako je to uvijek. Kada se najvise nadam, najmanje dobijem. I ovaj put, mislila sam da pokusam, da ga zovem vani sutra, jer je 22. a na taj dan smo se posljednji put pomirili. Sutra se ne moramo pomiriti, zelim ga vidjeti, po mogucnosti, zagrliti jako, najjace. Ponekad previse unosim rizika i straha u svoj zivot, ali jebi ga sve je ovo jedna velika igra, gdje ja po ko zna koji put gubim i grijesim. Ma nek' si mi najveca greska u zivotu, volim te! Svi mi govore kao da nisi za mene, da si klosar, da si sve najgore. Za mene si najbolje, moras da znas. Nesto najbolje, najdraze, najtuznije, najmilije. I eto pokusat cu, uzalud po stoti put, od kako si usao u moj zivot. Hej covjece, nemas pojma koliko mi nedostajes, koliko te volim, koliko mi znacis. Zar stvarno mislis da bih sve ovo radila da mi nisi potreban ni bitan, eh mili moj..kad bi samo znao neke stvari koje drzim duboko u sebi, za tebe. Ali eto, ocito da nemas pojma, o nama, o meni prije svega. Ne znas kako se osjeca osoba kojoj si iznad svega. Iznad svih sila, na planeti. Ponizavam se, na neku stranu, a na neku se i uzdizem daleko u oblake.  Dokazujem ti da sam covjek nakon svega sto si mi pocnio. Jebi ga, ne moze se protiv srca, nikad se nije moglo. Bas me zanima tvoj odgovor na ovo sve, i vjeruj mi dragi da si NAJBOLJI NA SVIJETU ovo je moj zadnji pokusaj sto se tebe tice. Nikada se nije moglo boriti za nas dvoje nikada. Previse ulaganja, truda, patnje uzalud. Ja tako gledam na sve ovo. Ispadam covjek kao i uvijek. Obecavam da je zadnji pokusaj, zadnji let,  zadnji zagrljaj. VJERUJ MI


Zena zaljubljena, zrtva tvoga srama, pa nek starim sama

19.06.2012.

Bebice.

"Mozda se kajem zbog nacina na koji smo zavrsili, ali se nikada necu kajati zbog onoga sto smo imali."

18.06.2012.

I poslije tebe opet ti.

Vidjela sam ga. Sasvim slucajno, pa hajmo reci onako u prolazu. Vidjela sam ono njegovo grubo, najdraze, meni najljepse lice na svijetu. Koliko god poricala misao da ga volim, on ostaje tu u dubini duse rekla sam to vec. On je nekako poseban, uvijek kad ga vidim moram nesto osjetiti, MORAM.  17-ti je danas, dan kao i svaki drugi. Meni je jako poseban, uvijek pamtim svaki nas bezazlen susret, onako kako me ubijes pogledom i srusis mi sve kule i zelje koje sam zamisljala s nekim drugim. Uspijevas da me unistis, zaista ti dobro ide, samo nastavi. Vjeruj mi. Preboljet cu te nekada nacisto bez trunke srama i stida sto sam uopce i bila s tobom. Tebi sam bivsa, a sta si ti meni? Pa mislim da je to kratko i jasno, kao sunce sto sija, sve. Da, dragi sve si mi. Znam da mislis da sam te zaboravila, da sam krenula dalje ali grdno, grdno se varas. Ponekad zavaram samu sebe, potonem, nemoguca je ljubav prema tebi, jebenom klosaru. Pogledi su nam se sreli na nekoliko sekundi, nakon toliko vremena, osjetila sam da sam sama na svijetu, da nema nikog oko mene, a ustvari su bile tu dvije najvaznije osobe u mom zivotu, Mis i Milkic. Uvijek su tu i kad mi trebaju i kad mi ne trebaju, uvijek me znaju nasmijati, i popraviti mi dan. Zahvalna sam im na svemu tome. Ohrabrile su me na neki nacin kao npr. "gledaaa te, jaaao gleda te" i drago mi je bilo sto me je vidio nakoon toliko, sretnu i nasmijanu, izvana, a u dusi sve mrtvo i prazno bez ikakvih nadanja i misli. Osjetila sam nesto lose, jako lose. Umislila sam da si se promjenio postao grozan prema svima, ravnodusann jednostavno, mada nije tako. Bar mi to kazu njegovi "drugovi" hah. I eto, prosao je jos jedan  dan, pitam se kako zaspati, a on u mislima, sigurno ce biti i u snovima, kladim se.

Shvatam, mozda je sreca za mene samo odredjeni vremenski period na jedan dan, maximalno sedmicu dana. I to je sve. A nisam ja neki veliki gresnik, neka na dusu mi ide, ona je jedino sto imam. Jadnu, ogoljenu, sirotu dusu.
16.06.2012.

Iz nekih starih razloga.

Mnogo razloga je da te zaboravim i kreenem dalje. Da zaboravim dodire, zagrljaje, sve nase, sto smo imali. Previse puteva pokazuje da idem dalje, da nastavim zivjeti bez tebe. Kazu mi da su ti putevi nesto najbolje, gdje nema nikakva prepreka, bol, patnja, suze. To je zivi raj. Zivjeti zivot prije tebe. Tu tebe nema, ne postoji ime Haris, nikako, nikada. Ali bez obzira, bilo gdje da odem, da krenem, ostajes i dalje ti, ti koji si misao i potreba. Ostaje tvoj trag na mojim usnama, ostaju tvoji prsti, grubi, oko mog struka, tvoj sapat rijeci "volim te najvise, ti si mi sve". Znas prijatelju, to ce se pamtiti zauvijek. Koliko god njih doslo i otislo, na kraju tunela vidim tebe, ti ostajes moja kletva, i moja molitva.  Koliko god sebi rekla da me ne zanimas i da si niko i nista, cujem nesto u sebi kako mi govori da ima jos nekih mrvica i najmanjih tragova tebe. Ne boli me to toliko, koliko me bole sjecanja, razmisljanje i uspomene. Proci ce, govorim sebi. Tjesim se, uvijek tako. I nadam se da ce zaista tako i da bude. Da ce se snovi jednog dana ostvariti. Nada zadnja umire, UVIJEK, zapamti to ! Javljaju mi se neki stari razlozi, tvoja drskost i ljubav. Sve se budi i umire po hiljadu puta na dan. Nekada pomislim, da se moja zelja za nasoj ljubavlju nikada nece ugasiti. Ali znas, nista nije vjecno, pa ni puste zelje.


Stariji postovi

Nebo voli strpljive
<< 08/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031